Sremac i Boža Knežević

Mile Pavlović

Stoji Boža Knežević pred kafanom „Dardaneli” i gleda levo i desno.

Nailazi Sremac i zdravi se.

– Šta radiš tu? – pita ga Sremac.

– More čekam jednoga...

– Koga?

– Kako da ti kažem, ni sam ga dobro ne poznajem, ali je izvrstan, divan čovek, pravi prijatelj.

Sremac se nasmeja.

– Pa ko ti je taj divan čovek?

– Mislim, da se zove Pera Nikolić.

Sremcu još čudnije.

– Pa otkud znaš da je divan čovek, kad ga gotovo i ne poznaješ?

A Boža manu rukom:

– Kako, bogati, da nije divan... Možeš misliti, tri dana jurim a niko neće da mi potpiše menicu... a on mi se sam ponudio i to da bude prvi... pa je rekao da ga čekam pred kafanom.

(Mile Pavlović)