Sremac i Boža Knežević
Mile Pavlović
Stoji Boža Knežević pred kafanom „Dardaneli” i gleda levo i desno.
Nailazi Sremac i zdravi se.
– Šta radiš tu? – pita ga Sremac.
– More čekam jednoga...
– Koga?
– Kako da ti kažem, ni sam ga dobro ne poznajem, ali je izvrstan, divan čovek, pravi prijatelj.
Sremac se nasmeja.
– Pa ko ti je taj divan čovek?
– Mislim, da se zove Pera Nikolić.
Sremcu još čudnije.
– Pa otkud znaš da je divan čovek, kad ga gotovo i ne poznaješ?
A Boža manu rukom:
– Kako, bogati, da nije divan... Možeš misliti, tri dana jurim a niko neće da mi potpiše menicu... a on mi se sam ponudio i to da bude prvi... pa je rekao da ga čekam pred kafanom.
(Mile Pavlović)