1970.letopis

Zdravko Ranković

Dušan Mihajlović i dr. Milorad Milošević Brevinac, durmitor 1969

Dušan Mihajlović i dr. Milorad Milošević Brevinac, durmitor 1969

1. jun – Objavljen prvi broj „Informativnog biltena” Kluba mladih istraživača „Vladimir Mandić Manda”. Od 1. februara 1971. godine izlazio je sa promenjenim nazivom – „Istraživač”.

1-20. jul – Grupa za proučavanje faune izvela akciju na ostrvu Mljet. Vođa – Dragan Marić, zamenik – Predrag Peca Petorvić. U uspomenama njenih učesnika ova akcija je drugo trajala kao jedna od najuspešnijih u istoriji valjevskog istraživačkog pokreta.

25-27. jul – Memorijalna akcija na Durmitoru posvećena uspomeni na Vladimira Mandića Mandu. Većina njenih učesnika bili su iz Speleološke grupe i klubskog Predsedništva. Spomen pločom je obeleženo mesto Mandine pogibije.

6. avgust – Počela na Povlenu petnaestodnevna akcija Geološke grupe. Među učesnicima se nalazio i Mladen Juračić, predsednik Kluba mladih istraživača iz Opatije.

30. avgust – Članovi Grupe za etnografiju i etnomuzikologiju izveli istraživanje na Pašinoj ravni i tamošnjem velikom vašaru.

27-29. novembar – Osamnaest članova Kluba istraživača, u većini iz Grupe za ishranu, učestvovali na maršu Tragom Ibarsko-kopaoničkog partizanskog odreda. Maršruta: Raška – Kopaonik – Jošanička Banja – Baljevac – Raška. Vođa valjevske grupe – Željko Jež. Trinaest članova Speleološke grupe pohađalo je u te dane republički seminar na Beljanici. Etnografska grupa je nastavila istraživanja Taora i Brezovica. Podmladak išao u Petničku pećinu.

18. decembar – U galeriji beogradskog Narodnog univerziteta „Veselin Masleša” otvorena izložba karikatura Miomira Milivojevića, člana Kluba istraživača.

* U časopisu „Raskovnik”, tada veoma cenjenom i dosta čitanom, objavljen članak „Primer mladih Valjevaca” koji je napisao etnolog Milorad Milošević Brevinac.

* Od Gradske biblioteke „Ljbumoir Nenadović” dobijena na dar stara ali ispravna pisaća mašina.

***

Primer mladih valjevaca

Prošle godine u februaru mesecu u Valjevu je osnovan Klub mladih istraživača koji se sastoji iz više odseka, sa zadacima da se, pored školskog izučavanja pojedinih predmeta, već jednom započne „listati” i nedočitana knjiga prirode i društva. Da se povezuje teorija sa stvarnošću, sa životom prirode i ljudi. Krenulo se u bogatu riznicu, pravim vrelima na kojima će se usavršavati.

Valja istaknuti da se ne radi o nekom stručnom proučavanju, već o istraživanju i otkrivanju – o zadovoljavanju mladalačkih želja. U stvari da mladi otkrivaju sebi i drugima malo poznato i nepoznato. Na taj način blagovremeno će se stvarati potpuniji i sadržajniji lik budućeg obrazovanog čoveka i stručnjaka. Moglo bi se reći da su mladi Valjevci na pragu ka pravom putu koji vodi najsavršenijoj školi.

Takva istraživanja mogu da budu od koristi i po nauku. Radoznalost omladine nema granica. I kad se zna da se ovaj krug neprestano širi i da se stalno traga za novostima, onda se slobodno može tvrditi da će naučne ustanove imati svoj podmladak u ovim mladim istraživačima.

Prema uputstvima iz našeg Uredništva prošle godine u selu Vujinovači na planini Jablaniku našla se prvi put na etno-upoznavanju toga sela etnografska sekcija kluba. A u maju mesecu, isto prošle godine, pod vođstvom jednog poznavaoca prilika na selu iz našeg časopisa pristupilo se prvi put upoznavanju sela Donjeg Taora na planini Povlenu. U stvari, bio je to pristup ljudima i naselju. Više da se omladincima ukaže kako treba pridobijati ljude za taj osetljiv posao, zainteresovati meštane, probuditi ih da se i sami „zagreju” za svoju prošlost.

Taj prvi školski nastup, može se reći, prerastao je, isto prošle godine, po durmitorskim selima (Tepca, Nadgora, Palež i dr.) u ozbiljnije izučavanje. U tom rasnom i starinskom kraju, gde i planina i ljudi ulivaju pobude i volju za ovakav rad, oduševili su se omladinci i unekoliko priučili za izučavanje neproučenog svog zavičaja – Valjevske Podgorine.

Magnetofonski zapisi, guslarski, tužbalički, lirski, tako reći svakodnevno odjekuju ne samo po Valjevu, već i po obližnjim gradovima. Zabeležene i tonski uhvaćene narodne umotvorine orile su se i po selima. Pošto danas ima dosta omladinaca i omladinki koji su po završetku osnovnog školovanja ostali na selu, njih nije bilo teško zainteresovati za istraživanja i etno-proučavanja svojih sela.

27. marta ove godine u Valjevu je održan skup budućih izučavalaca Valjevskog kraja. Za prvo vreme nastojali smo da se pribiraju narodne umotvorine: poslovice, zagonetke, gatalice, bajke, priče, pesme,  životopisi znamenitijih ljudi na selu, starih ratnika i značajniji događaji i zapisi. Rečeno im je da će se to u granicama mogućnosti štampati u našem časopisu; a obećano im je da će se što šta prigodno, objavljivati i u valjevskom listu „Napred”. A pri Klubu će se pribirati zapisi saradnika sa sela, sređivati i, vremenom, izdavati u vidu zbornika, kad bude sredstava za to. No to i nije toliko presudno, koliko je važno da se zapisi sređuju i čuvaju.

Za mesec jul ove godine planom Kluba predviđeno je da se nastavi sa etno-izučavanjem Donjeg i Gornjeg Taora. U našem uredništvu se pripremaju uputstva za već ozbiljniji zahvat u pogledu izučavanja tih planinskih sela.

Tako ono što su zaboravili stariji, sada rade – mlađi.

(Raskovnik, 1970)

Milorad Milošević Brevinac