Biografski leksikon Valjevskog kraja - knjiga III - sveska 11

Dragutin Dragan Mijanović

Autor: Zoran Joksimović

Dragan Mijanović

Dragan Mijanović

MIJANOVIĆ, Dragutin Dragan (Valjevo, 22. V 1923 – Valjevo, 12. XI 2001), gimnazijski profesor, kulturni pregalac.

Otac Sima, radnik, poreklom iz okoline Nikšića; majka Darinka (rođ. Komarčević iz valjevskog zaseoka Gradac). Osnovnu školu i gimnaziju učio u Valjevu, učiteljsku školu završio u Užicu, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Za vreme II sv. rata, da ga ljotićevci ne bi mobilisali, krio se u Tamnavi, gde je njegov ujak, major kraljevske vojske Vladimir Lale Komarčević, bio komandant četničke grupe korpusa. Kao borac NOR-a od 1944. učestvuje u proboju Sremskog fronta u aprilu 1945. U razdoblju 1946-48. istakao se kao vaspitač preko 200 jugoslovenskih mladića na izučavanju zanata u Škodinim zavodima u Plzenju (Čehoslovačka). Sve svoje vaspitanike organizovano je vratio u domovinu posle Rezolicije IB-a. Po povratku u Jugoslaviju radio je kao vaspitač u Industrijskoj školi fabrike „Krušik”, a od 1953. do penzionisanja 1985. profesor je u Valjevskoj gimnaziji.

– M. je bio profesor neobičnog profila, nekarakterističan za školsku sredinu. Predavao je filozofiju i sociologiju, logiku i psihologiju, ali i istoriju muzike i državnu izgradnju. Svoje učenike učio je da misle, da se permanentno samoobrazuju, posebno uvažavajući i podstičući njihovu kreativnost u umetnosti, nauci, sportu (i sam je u mladosti uspešno igrao fudbal). Ostao je u trajnom pamćenju mnogih generacija valjevskih gimnazijalaca.

– Druga velika ljubav profesora M. bila je umetnost, posebno muzika. Kao osnivač i dirigent hora i duvačkog orkestra jugoslovenskih šegrta sticao je simpatije publike i priznanja stručnjaka još u Čehoslovčkoj, a kasnije i sa učenicima valjevske industrijske škole. Pun zamah animatorskog i organizatorskog rada u kulturno-umetničkom amaterizmu profesora M. nastaje njegovim dolaskom u Valjevsku gimnaziju. Reorganizovao je i osmislio gradski srednjoškolski festival čije su takmičarske predstave postale događaji. Godine 1957. „bio je duša” pripremanja i izvođenja prve operete u Valjevu (V. Vodopivec, Kovačev sin student). Na samom izmaku pedesetih inicirao je spajanje programski okoštalih gradskih kulturno-umetničkih društava u novo KUD „Abrašević”, koje postaje stalni stanar novoizgrađenog Doma kulture, tada najmodernijeg u Srbiji. Pod njegovim dvadesetogodišnjim aktivnim i doživotno počasnim predsedništvom, valjevski KUD „Abrašević” – za čije stručne rukovodioce angažuje vrhunske beogradske profesionalce i koje neprekidno osvežava uključivanjem svojih talentovanih učenika – postiže vrhunske rezultate u svim oblastima amaterskog umetničkog izražavanja. Amatersko pozorište decenijama je u vrhu srpskog i jugoslovenskog dramskog stvaralaštva: prva mesta na festivalima na Hvaru i u Trebinju, gostovanja u svim velikim gradovima Jugoslavije, turneje po Čehoslovačkoj i Bugarskoj, predstave u Moskvi i Lenjingradu, i sve to krunisano Vukovom nagradom 1966. godine. Folklorni ansambli svih uzrasta i grupe pevača sa orkestrima provode i po dva meseca na turnejama u jadranskim letovalištima, po Čehoslovačkoj i Mađarskoj, Holandiji i Belgiji, gostuju u Meksiku i Kanadi, dva puta u SAD – od Atlantika do Pacifika, igrajući i muzicirajući u njujorkškom Karnegi holu, nedostižnom i za mnoge profesionalce. Omladinski mešoviti hor učestvuje na Horskim svečanostima u Nišu, godinama je prvonagrađeni na takmičenju omladinskih horova Srbije u Novom Pazaru, nastupa u Marselju na svečanostima povodom 200-godišnjice Francuske revolucije. Bez učešća profesora M. ne prolazi ni obnavljanje Vukovog sabora u Tršiću 1964, a jedan je od glavnih inicijatora i organizatora Jugoslovenskih susreta amatera „Abrašević” u Valjevu (1967-1990), smotre najvrednijih ostvarenja u umeteničkom amaterizmu Jugoslavije.

– Za sveukupno stvaralaštvo, profesionalno i amatersko, M. je odlikovan dva puta ordenom rada, Septembarskom nagradom Valjeva, Zlatnom značkom Kulturno-prosvetne zajednice Srbije; dva puta (jednom posthumno) kandidovan za Valjevca – ličnost godine Revije „Kolubara”.

– Donacijom supruge Milice Mijanović (rođ. Urošević iz Kragujevca), profesora, i Valjevske gimnazije, ustanovljena je nagrada „Dragutin Mijanović – Dragan” koja se dodeljuje „učeniku koji u tekućoj školskoj godini postigne najbolje rezultate u aktivnostima škole”.

LIT.: S. Stojanović, Zaljubljenik u svoj poziv, Gimnazijalac, Valjevo, april 1985, 11; Z. Ranković, Neumorni vaspitač i umetnik, A – List Saveza amatera Srbije, Beograd, oktobar-novembar 1987, 1; Lj. Kecojević, Bolji su profesori koji se obraćaju talentima (intervju), Napred – Dodatak za kulturu, umetnost i nauku, 24. II 1989, 2-3; Lj. Nožica, Iz vremena Dragana Mijanovića, Napred, 16. VI 1989, 5; S. Jozanov, Opereta na valjevskoj sceni, Revija „Kolubara”, decembar 1999, 38-39; M. Bećković, Mijan i leptir mašna, Revija „Kolubara”, februar 2001, 42; R. F., Mijanu s ljubavlju, Napred, 29. XII 2000, 5; R. Marjanović, Dragan Mijanović, Revija „Kolubara”, decembar 2001, 21; V. Andrić, Dragutin Mijanović – Dragan, Valjevska gimnazija – Izveštaj za 2001/2002, 204-206; R. Marjanović, Sećanje na rasejanog profesora, Revija „Kolubara”, decembar 2005, 28-29.